Karmelska obitelj / OCDS Hrvatske karmelske provincije

Raspored susreta

Sastanci zajednice Karmelskog svjetovnog reda u Remetama održavaju se jednom mjesečno prema slijedećem rasporedu:

Susret za kandidate i novake počinje u 15 sati prema navedenom rasporedu. Svi zainteresirani te koji se osjećaju pozvanima u Svjetovni red bosonogih karmelićana mogu se u navedenim terminima obratiti magistri s. Jasni Ivasić.

Sv.Ivan od Križa, ocd –  Izabrane misli

Središte duše je Bog. Kad ona bude stigla do Njega svom sposobnošću svoga bića i svom snagom svoga djelovanja i svog nagnuća, stići će do svojega posljednjeg i najdubljeg središta u Bogu, što će se obistiniti kada svim svojim silama poznaje i ljubi Boga i uživa u Njemu.
***
Budući da je Bog svjetlost i ljubav, u darivanju duši On spoznanjem i ljubavlju istodobno prožima moći razuma i volje.
***
Da bi se volja uspela do Boga, mora se odvojiti od svega onoga što joj je ugodno i privlačno; tako će u potpunosti izvršiti onu prvu zapovijed, da ljubi Boga više od svega, što se ne može ostvariti bez duhovne nenavezanosti i slobode u odnosu na sva dobra.
***
Malo čiste ljubavi dragocjenije je pred Bogom za samu dušu, i više koristi donosi Crkvi negoli sva druga djela zajedno.
***
Mudri pred svijetom i mudri pred Bogom smatraju jedni druge ludima; jer niti prvi mogu shvatiti mudrost i znanje Božje, niti drugi mudrost i znanje svijeta, budući da svjetovna mudrost ne poznaje Božju i obratno.

***

Sv. Edith Stein,ocd  – Izabrane misli

Kao što zemaljsko tijelo ima potrebu za kruhom svagdanjim , tako i božanski život u nama zahtijeva redovito hranjenje. “Ovo je kruh života koji je s neba sišao.“  I kad ga učinimo kruhom našim svagdanjim, tada se u nama svaki dan ostvaruje otajstvo Božića, Utjelovljenje Riječi.
***
Veliki mistici karmela ističu, na utjehu onima koji nemaju sklonosti za mistiku, da je jedino važno da se sjedinimo s Bogom u volji, tj. da se oblikujemo prema Božjoj volji.
***
Teško je živjeti izvan samostana i bez Presvetog Sakramenta: no Bog  je u nama, i to kao Trojstvo. Ako smo u najdubljoj nutrini našega srca uredili dobro zaštićenu ćeliju u koju se povlačimo što češće možemo, nikada nam ništa neće nedostajati ma gdje se nalazili.

***

Razmatranje/ Sv. Terezija Benedikta od sv.Križa Edith Stein, ocd, izvornik- Das Weihnachtsgeheimnis. Menschwerdung und Menschheit, Karmel Koln, 1965.

Sjediniti se s Bogom

Biti jedno s Bogom; kamo nas to vodi, mi ne znamo i ne trebamo pitati prije nego za to bude vrijeme. Jedino znamo da za one koji vole Gospodina sve stvari završe dobro. Osim toga, putovi po kojima nas Gospodin vodi vode izvan ove zemlje.
O zadivljujuća promjeno! Utjelovivši se, Stvoritelj ljudskog roda daje nam udio u svojem božanstvu. Radi tog divnog dijela, Spasitelj je došao na svijet. Bog se učinio djetetom ljudi da bi ljudi postali Božjom djecom. Jedan je čovjek prekinuo vezu našeg pripadanja Bogu, jedan je čovjek trebao to ponovno povezati i ispaštati. Ali ni jedan potomak te stare loze, nezdrave i izopačene, nije imao tu moć. Nov, zdrav i plemenit kalem trebao je biti ucijepljen na staro deblo. On je postao jedan od nas i štoviše, poistovjetio se s nama. U tome je upravo veličina ljudskog roda, što smo svi mi jedno. Kad bi to bilo drukčije , kad bismo mi bili samo autonomni i odvojeni pojednci, slobodni i neovisni jedni o drugima, pad jednog ne bi mogao povući za sobom pad ostalih. S druge strane, za nas bi mogla biti plaćena cijena ispaštanja i mi bismo bili oslobođeni duga, ali nam Božja pravda ne bi bila dodijeljena, nama grješnicima, i ne bi bilo moguće nikakvo opravdanje. Tako Bog dolazi da bi s nama učinio mistično tijelo: On, naša glava, mi, njegovi udovi.  Ako stavimo svoje ruke u ruke božanskog Djeteta, ako odgovorimo „DA“ na njegovo „SLIJEDI ME“, tada smo mi njegovi i nema više prepreke za prijelaz Božjeg života u nas.
Mi tada počinjemo živjeti vječni život. Doista mi još ne uživamo u blaženom viđenju u svjetlu i slavi. Mi još uvijek putujemo u nejasnoći vjere, ali mi više nismo od ovoga svijeta, mi već pripadamo kraljevstvu Boga. Kada je Djevica, Blažena među svima, izgovorila svoj fiat, kraljevstvo Božje se pojavilo na zemlji i ona je bila njegova prva službenica. Svi oni koji su prije i poslije rođenja Djeteta priznali ga riječima i djelom, sveti Josip, sveta Elizabeta i njen sin, svi oni koji su stajali okolo Jaslica, i oni su ušli u kraljevstvo.
Božje kraljevstvo je došlo drukčije nego što se zamišljalo prema psalmima i prorocima. Rimljani su ostali gospodari u zemlji, i veliko svećeništvo i pisci nastavili su držati siromašan narod pod svojim jarmom. Ali, na nevidljiv način, onaj koji je pripadao Gospodaru imao je u sebi Nebesko kraljevstvo. Nije bio oslobođen svojih zemaljskih muka, naprotiv druge su im se pridružile, ali nosila ga je snaga koja je ublažila jaram i olakšala muke.
Jednako je tako i danas svakom Božjem djetetu. Božanski život kojim je duša obuhvaćena jest ona svjetlost koja dolazi u tminama, čudo svete Noći. I tko je nosi u sebi razumije ono što o njem govori. Drugima, to je samo nerazumljiv jezik. Sveukupno evanđelje sv.Ivana jest slično tepanje o vječnoj svjetlosti koja je ljubav i život. Bog u nama i mi u Njemu, to je naše sudjelovanje u Božjem kraljevstvu koje je započelo Utjelovljenjem.